Naši učenici su prvo posjetili Krašić i crkvu Presvetog Trojstva. Tamo nas je srdačno dočekala sestra Mirjam koja je pojasnila našim učenicima kolika je važnost ovoga mjesta.

Sestra je govorila o crkvi koja je građena krajem 14. stoljeća. U starom svetištu se nalazi barokni oltar iz 1743. godine, sa slikom SVETA TRI KRALJA, a na vrhu oltara nalaze se prekrasne skulpture Presvetog Trojstva. U samoj crkvi je mnogo slika autora Marka Rašice i Stjepana Podhorskog.

Špilja Gospe Lurdske koju su učenici kasnije mogli vidjeti, postavljena je po želji blaženog Alojzija Stepinca, a postavila ju je kiparica Mila Wood.

Prije nego što je sestra Mirjam počela govoriti o blaženom Alojziju Stepincu upitala je učenike znaju li zašto se koristi naziv „ Dolina Kardinala“.

Pojasnila je kako iz krašićkoj kraja potječu još dva biskupa i jedan kardinal. To je i razlog zašto ovaj dio Hrvatske s pravom zovu „Dolinom kardinala“. Osim bl. Alojzija Stepinca iz krašičkog kraja potječu i kardinal Franjo Kuharić (rođen u Pribiću), biskup Juraj Jezerinac (rođen u Prekrižju), biskup Josip Mrzljak i niz ostalih crkvenih veledostojnika, stoga ovaj kraj s pravom možemo nazvati mjestom molitve, mira, hodočasničko mjesto i nadasve značajno rodno i smrtno mjesto blaženika Alojzija Stepinca.

Za kraj smo se pomolili i zatražili njegov zagovor za naše učenike i nastavnike.

http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=118&Itemid=121

Učenici su prije odlaska posjetili i župni dvor gdje je Blaženi boravio do smrti. Godine 1951., nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac dopremljen je iz zatvora u Lepoglavi u župni dvor u Krašiću, gdje je kaznu odsluživao u kućnom zatvoru.

Inače, Alojzije Stepinac je tada bio najmlađi biskup katoličke Crkve. Kardinalom imenovan 29. studenog 1952.godine.

Umro je 10.veljače 1960., a Blaženim je proglašen u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998. od Svetog Oca Pape Ivana Pavla II.

Učenici i voditelji su prošetali križnim putem koji je prekrasno uređen na prostoru iza crkve, a u križni put ih je uvela Gospa.

Nastavak našeg putovanja je bio prema Pribiću gdje smo posjetili grkokatoličku crkvicu Blagovjesti. Gradnja crkve je započeta 1911. godine po projektima Stjepana Podhorskog, a dovršena iznutra 1942. godine. Podignuta je u spomen na 300. obljetnicu sjedinjenja kršćana istočnoga obreda u Hrvatskoj sa Katoličkom crkvom.

U prekrasnoj malenoj crkvici, kako nam je kasnije pojasnio velečasni Nenad, ima tek oko desetak vjernika koje jako dobro poznaje. U crkvicu smo ušli prolazeći preko malenog mostića i u idili zelenila koji je okružuje ušli smo u crkvicu. Velečasni Nenad je pojasnio učenicima razlike između obreda ali da je ono što je važno da su oni katolici i da je on dobio dopuštenje da ispovijeda i u katoličkoj crkvi. Puno toga je zanimalo naše učenike i znatiželjno su svi slušali što im velečasni Nenad ima za reći. Na kraju smo se upisali u knjigu dojmova i zahvalili na toplom i sadržajnom objašnjenju.

Iako smo htjeli još malo ostati na ovom području u miru i ljepoti koja okružuje ovu crkvicu ipak smo morali krenuti dalje i to prema Sošicama. U Sošicama smo posjetili još jednu grkokatoličku crkvu koja je bila zatvorena pa smo nastavili put prema Jazovki.

Jazovka je stratište hrvatskih vojnika, zarobljenika u Drugom svjetskom ratu pobijenih od partizana.  Uz stazu kojom se prolazi do oltara, gdje se može slaviti sveta misa, postavljeni su križevi – križni put – na kojima je kruna od bodljikave žice. Točan broj pobijenih nije poznat. No spomen na pobijene treba sačuvati i moliti da mržnja koja razara i uništava ne zahvati ponovno u budućnosti srca ljudi, jer posljedice mržnje uvijek su grobovi i razaranja.

"Vjerujem u prošlost, sadašnjost i budućnost Hrvatske."

I. Mažuranić