Prvo smo posjetili sabor koji se nalazi u saborskoj palači. Kada smo ušli, bilo je veličanstveno. Sama veličina zgrade pokazuje da se nešto važno događa u njoj. Srdačno nas je dočekala gđa Ružica koja  radi u Službi za javnost te nas dalje povela u dvoranu Ivana Mažuranića, takozvanog bana pučanina. U dvorani su nas  dočekali zastupnici Domagoj Hajduković i Peđa Grbin.

Mogli smo im postaviti razna pitanja na temu sabora, politike i sl. Na pitanje naše učenice "Kako znaju da ono što čine je dobro i moralno?",malo su se zamislili i trebalo im je vremena da odgovore. Zastupnicima su zaista bila zanimljiva naša pitanja koja su postajala sve brojnija, no ipak smo zbog vremenskog ograničenja morali krenuti dalje.

Gđa Ružica nas je potom odvela do sabornice koja je toga dana bila prazna jer sabor toga dana nije zasjedao.Iako se na televiziji čini kao jako velika prostorija, gledajući je s galeriji činila nam se jako mala iako ima 152 mjesta.Bez obzira na veličinu bili smo oduševljeni, a gđa Ružica nas je sve pohvalila zbog ponašanja i pitanja kja smo postavljali te nas je pozvala na dan otvorenih vrata.

Sa zajedničkom slikom na poznatom stepeništu u saboru pozdravili smo se sa našim domaćinima i krenuli dalje.

.

Nakon zgrade sabora uslijedio je posjet Hrvatskom školskom muzeju. Kada smo ušli, morali smo se razdvojiti u dvije grupe. Jedna je grupa otišla razgledati muzej, a druga je bila na radionici koja simulira sat krasopisa u jednoj pučkoj školi u 19. ili 20 st.. Radionica je bila vrlo zanimljiva. Morali smo posebnu pažnju posvetiti ravnom sjedenju, pisanju, posebno tankim i debelim crtama jer smo pisali nalivperom što meni osobno i nije išlo.

Nakon sata krasopisa moja je grupa otišla razgledati muzej. Vidjeli smo u najmanju ruku svašta - prikaz učionice u 20.st. u kojoj je sve izvorno osim naravno lutaka koji su predstavljali učiteljicu i njezine učenike. Vidjeli smo razne udžbenike, neke i na latinskom, razna pomagala za prirodne znanosti koji su uključivali razne mokre i suhe preparate životinja.Posebno mi se svidjela replika vježbaonice ili, kako je tada zvana, gombaonica.

Našu pozornost je odvukla i sramotna knjiga za koju nam je voditeljica pojasnila kako su u njoj bila imena učenika koji se nisu lijepo ponašali ne samo u školi već i na ulici, a kazne su bile i za najmanje prekršaje i nedostatak lijepog ponašanja.

Na kraju našeg posjeta muzeju vidjeli smo sobu prekrasnih umjetnina, većinom arhitektonskih tema, ali i natemu žive prirode.

Iskreno, ova terenska nastava mi se svidjela jer je bila edukativna, ali u isto vrijeme i interesantna. Ovo nije bio samo običan posjet i razgledavanje. Bili smo aktivno uključeni u svim segmentima.

                                                                               Robert Vrđuka, 7.razred